
|
|
PROZOR
Izdavač Književno društvo "Sveti Sava"
Beograd, 2006.
Suđenje
Sude mi. Ne znam uopšte o čemu se radi. Sa rukama
vezanim na leđima stojim u prvom redu dvorane
slične pozorišnoj. Na bini, ispred mene, je
sudsko veće sastavljeno od petorice sudija.
Sede za velikim, baroknim stolom sa glavama
zagnjurenim u gomila spisa. Povremeno podignu
glavu, razgovaraju između sebe, razmenjuju papire
i pokazuju u mom pravcu. Među tim papirima primećujem
i svoje knjige.
Jedva čujnim, mucavim glasom obraćam se sudijama
rečima da ne shvatam u čemu je stvar. Zašto
sam uhapšen i vezan, kada znam i tvrdim da sam
apsolutno nevin?
Predsednik suda, omalen, drčan, veoma nalik
na Pikasa, ustaje sa stolice, koja je na nešto
višem nivou od ostalih, energično odmahuje rukom,
prilazi, unosi mi se u lice, i kaže, jasno i
glasno, da u umetnosti nema nevinih.
|